Petak,
21. rujan 2018.
Hrvatska

INTERVJU

Topčić-Rosenberg: GLAS želi uključiti što više građana u aktivnu politiku

Razgovarali smo s potpredsjednicom GLAS-a i bliskom suradnicom Anke Mrak Taritaš

Piše: Inmediaspolitika.hr
Foto: FAH

Diana Topčić – Rosenberg se više od 20 godina bavi razvojnim politikama u području uprave, obrazovanja, socijalne skrbi, poduzetništva u zemlji i inozemstvu. Šira javnost ju je upoznala kao predsjednicu udruge Adopta. Odnedavno je ušla u aktivnu politiku i postala jedan od stupova GLAS-a.

GLAS vam je prva politička stranka. Koji su vaši motivi ulaska u politiku?

U Hrvatskoj se svi bave politikom, samo na različite načine, čak i kada s prijateljima komentiramo političke događaje ili odlučujemo da nećemo više gledati vijesti. Kada razmišljam o motivu političkog aktiviranja, onda je to moja  kćer koja mi je inspiracija za mnoge odluke u životu. Želim da njoj, ali i drugima,  Hrvatska bude zemlje izbora, a ne zemlja iz koje će otići.  U pravom trenutku se pojavio GLAS, stranka koja je drugačija,  koja se zalaže za dosljednost i odgovornost prema biračkom tijelu,  u kojoj postoji otvorenost za različito mišljenje i za argumentiranu diskusiju o važnim temama. Želim pridonijeti izgradnji  takvih političkih vrijednosti.

Izgradnja stranke i njene infrastrukture je mukotrpan posao. Kako napredujete na tom području?

Osnivanje organizacije za jednu novu stranku je svakako zahtjevan posao, koji traži mnogo terenskog rada. Paralelno s javnim političkom radom, radimo i na osnivanju podružnica širom Hrvatske. Prva podružnica koju smo osnovali bila je u Kraljevici, upravo iz razloga što su nam u početku govorili da ćemo biti stranka Zagreba i zagrebačkog prstena. Osnovali smo podružnicu u Koprivničko-križevačkoj županiji, Bjelovarsko-bilogorskoj, u Gradu Zagrebu, Krapinsko -zagorskoj. Imenovali smo brojne povjerenike koji su zaduženi za osnivanje organizacija širom Hrvatske. Za sada smo zadovoljni, čak mislimo da nam ide i brže nego što smo očekivali. Osnovali smo prvu županijsku organizaciju, tj. Gradsku organizaciju GLAS-a Grada Zagreba i uskoro planiramo još nekoliko.

Nedavno je GLAS počeo suradnju sa strankom Pametno i IDS-om. Hoće li Amsterdamska koalicija zajedno izaći na EU, predsjedničke i parlamentarne izbore?

Do EU, predsjedničkih i redovnih parlamentarnih izbora ima dovoljno vremena da se odluka donese promišljeno i smireno. GLAS, Pametno i IDS zastupaju slične vrijednosne sustave. Planiramo dva zajednička skupa početkom godine, koje su prilika za razgovor o područjima u kojima nam se programske platforme podudaraju, što je sigurno dobra osnova za stvaranje zajedničke vizije Hrvatske.

Je li Amsterdamska koalicija otvorena za suradnju s Mostom, obzirom da zajednički djelujete u opoziciji?

Trenutno smo koncentrirani na suradnju sa strankama tzv. Amsterdamske koalicije, ali smo spremni podržati sve dobre prijedloge koje dolaze iz drugih oporbenih stranaka ako smatramo da su korisne za građane.

Svjedočimo velikoj krizi u SDP-u nakon odlaska Zorana Milanovića. Prilaze li vam bivši članovi te stranke i računate li na razočarane birače socijaldemokrata?

GLAS računa na sve birače koji žele živjeti u zemlji koja ima budućnost, u kojoj se svi, bez obzira na našu različitost, osjećaju dobrodošli i prihvaćeni, u kojem su institucije efikasne i u službi građana, a Vlada osmišljava i provodi strateške politike zasnovane na dokazima, a  ne na populizmu.

Pri tome ne mislim samo u periodima izbora. Želimo da se što više ljudi uključi u  promišljanje politika u određenim područjima, te smo krajem 2017. započeli  seriju okruglih stolova, koju ove godine nastavljamo. Bavit ćemo se temama reforme pravosuđa, organizacije prometa, radnog zakonodavstva, porezne politike, socijalnim temama. Svi koji ove teme zanimaju i koji žele sudjelovati i doprinijeti takvoj izradi politika su dobrodošli.

Svjedočimo mnogim aferama i kaosu u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku? Kako ocjenjujete prvu godinu mandata ministrice Murganić?

Osobno, nisam pobornica kritiziranja pojedinaca, radije se bavim preispitivanjem politika i programa Vlade, te rezultata njihove provedbe. Što se tiče procjene kvalitete rada pojedinog ministra, to pripada području odgovornosti premijera.

Ali ako govorimo o programu Vlade u području demografije i socijalne politike, u gotovo godinu i pol dana Vlade strateški i operativno se učinilo vrlo malo, ako ne brojimo nekoliko kozmetičkih izmjena Zakona.  Osobito me brine nedostatak reformi.  Potrebno je osmisliti drugačiji pristup socijalnoj zaštiti, povećati kvalitetu rada ustanova socijalne skrbi, proširiti doseg i raznolikost socijalnih usluga, stvoriti nova partnerstva s pružateljima usluga umjesto da samo ovisimo o državnim ustanovama. Važno je da su stanovnici Slavonije, na primjer,  u jednakom položaju što se tiče podrške obiteljima i djeci, kao, recimo, sjeverozapadna Hrvatska. O reviziji sustava i podizanju učinkovitosti i ciljanosti socijalnih naknada da ne govorimo.

Prijedlog Obiteljskog zakona povučen je iz procedure nakon brojnih primjedbi javnosti. Što treba promijeniti u tom području zakonodavstva?

Važeći Obiteljski zakon, koji je donio niz novih mehanizama, je u primjeni od 2015, znači nešto više od dvije godine. To je dovoljno da se mogu pratiti prvi pozitivni učinci nekog zakona, te identificirati područja koja treba dopuniti ili izmijeniti.  Prije bilo kakvih izmjena, potrebno je provesti analizu učinaka i provodljivosti postojećeg zakona te mijenjati one dijelove koji se u praksi nisu pokazali učinkoviti. O tome se prvenstveno treba izjasniti struka u centrima za socijalnu skrb i obiteljskim sudovima. Važeći Obiteljski zakon treba nomotehnički urediti, ali velike promjene, osobito bez  analitičke podloge, samo doprinose nesigurnosti u području zaštite obitelji i njenih članova.

Svjedočili smo napadima i smjeni pravobraniteljice za djecu, iako institucija pravobranitelja treba biti neovisna. Kako ocjenjujete rad gđe. Milas Klarić?

Teško možete ocjenjivati rad pojedine osobe ako je, za razliku od prethodnika, imala priliku vršiti funkciju manje od polovice mandata. Mislim da je potrebno osnažiti instituciju pravobranitelja za djecu  ( i ostalih pravobranitelja) jer su trenutno instrumenti zaštite djece vrlo slabi. Na primjer, prateći primjere kršenja prava djece, pravobranitelji pozivaju na sastanke, pišu dopise nadležnim tijelima, podnose izvješća Hrvatskom saboru i povremeno daju izjave za javnost u kojima upozoravaju na gruba kršenja određenih prava. Resorna tijela mogu na te dopise, pozive i izjave reagirati ili ne.  

Mislim da to treba mijenjati na način da Hrvatski  sabor, na osnovu izvješća pravobranitelja, traži od Vlade odgovarajuće mjere unapređenja zaštite ranjivih skupina,  umjesto da se ovu instituciju  slabi i čini manje neovisnim mogućnošću smjene svaki puta kada se vladajućoj većini ne sviđa njihovo izvješće.

U zadnje vrijeme često se govori o problemu djece koja godinama borave u domovima, iako postoji dovoljan broj potencijalnih posvojitelja. Može li se unaprijediti sustav posvojenja?

Potrebno je unaprijediti ne samo sustav posvojenja, već općenito pristup prema skrbi nad djecom koja ne odrastaju u svojim biološkim obiteljima. To uključuje djecu bez odgovarajuće skrbi, djecu s problemima u ponašanju, djecu s razvojnim problemima te djecu bez pratnje ( odnosno djecu u pokretu). Nedopustivo je da mi , kao država, jedva znamo koliko djece u sustavu skrbi ima, a uopće ne postoji sustavno praćenje što se točno s kojim djetetom događa i što mu je potrebno.  Ne samo da djeca odrastaju po domovima i u udomiteljskim obiteljima, već se događa da djeca borave mjesecima u bolnicama jer su ustanove za smještaj djece s težim oblicima invaliditeta prepune. Za djecu koja žive s roditeljima, za ostvarenje njihovih punih potencijala odgovorni su roditelji.  Za djecu koju je država izdvojila od roditelja, odgovorna je država. Problem je u tome što ukoliko država, putem resornog ministarstva i sustava socijalne skrbi, ne učini ništa ili ne dovoljno u smislu zašite prava djece, ne snosi nikakvu odgovornost. To pod hitno treba mijenjati.

Jeste li uspjeli poboljšati sustav posvojenja dok ste radili kao pomoćnica ministrice Juretić?

Izuzetno sam ponosna što je u relativno kratkom vremenu po prvi puta sustavno pristupljeno unapređenju posvojenja. Doneseni su protokoli o postupanju , kojima se određuju postupci koje centri za socijalni skrb trebaju primijeniti da bi pronašli obitelj djeci bez roditeljske skrbi, rokovi u kojim se navedeni postupci trebaju provesti, kao i mehanizam praćenja od strane resornog ministarstva. Napravljena je poseban dio mrežne podstranice na kojim se objavljuju profili djece ( bez osobnih podataka), tako da po prvi puta potencijalni posvojitelji imaju uvid u osnovne informacije o djeci s preduvjetima za posvojenje. Time je postignuto povećana vidljivost te djece, a potencijalni posvojitelji imaju aktivnu ulogu i potrebne informacije , umjesto da budu u poziciji da godinama čekaju da li će ih netko nazvati ili neće. Za djecu za koju se ne pronađu posvojitelji u roku od devet mjeseci,   doneseni su i protokoli o međudržavnom posvojenju te ustanovljena suradnja s ovlaštenim tijelima pojedinih država koje su iskazale interes i ispunjavaju propisane uvjete. Proveli smo edukaciju svih centara za socijalnu skrb i domova za djecu o primjeni novih mehanizama.  Cilj svih ovih mjera bilo je uspostava standarda postupanja i povećana odgovornost sustava za svako dijete.  Nažalost, ovi mehanizmi se nedovoljno ili uopće ne koriste.

Grad Zagreb izdvaja 200 milijuna kuna godišnje za roditelje odgajatelje. Je li ta mjera učinkovita i opravdana? Treba li ju ukinuti?

Kao i kod svake mjere, njenu učinkovitost treba promatrati u okviru postizanja zadanih ciljeva, a za ovu mjeru nije jasno koji joj je cilj: rješavanje problema nedovoljnih kapaciteta u ustanovama predškolskog odgoja, socijalna pomoć obiteljima s više djece i u riziku od socijalne isključenosti ili dobrobit djece. Tek kada se jasno odredi svrha, možemo pratiti njenu učinkovitost. Od ukupnog broja korisnika, mjeru roditelja-odgajatelja koristi oko  90% žena.  Mislim da žene u 21. stoljeću zaslužuju da imaju priliku raditi i ravnopravno sudjelovati u ekonomskom i društvenom životu, te treba raditi na postizanju tog cilja, uz rješavanje strukturnih problema koje ih u tome sprečavaju. Istovremeno, socijalna situacija pojedine obitelji te stanje zaposlenosti roditelja nikako ne mogu biti prepreka uključivanju djece u predškolske ustanove.

U svojoj dugogodišnjoj profesionalnoj karijeri radili ste u mnogim državama svijeta. Kakva su njihova iskustva na području socijalne politike?

Ovo je veliko pitanje. Područja u kojima sam ja živjela i radila se međusobno bitno razlikuju. Jedna je grupa zemalja koje su iskusile brutalne sukobe, nevjerojatno siromaštvo, a poneke uz to i razorne potrese i/ili uragana. U takvim situacijama se rangiraju potrebe , pa se prvo uspostavlja osnovna sigurnost stanovništva, rudimentarni uvjeti stanovanja, prehrane i pitke vode,  hitne zdravstvene skrbi. Socijalna politika se razvija nakon politike dobrog upravljanja i sigurnosne politike te politika stambene i ekonomske obnove.  Ali gledajući protiv kakvih prepreka se ljudi bore, iskustva takvih zemalja nas uči poniznosti i prepoznavanju blagodati koje imamo samim time što smo rođeni i/ili živimo u Europi.

Drugu grupu zemalja čine neke od najbogatijih zemalja svijeta, i tu je odnos prema socijalnoj politici potpuno drugačiji. U Velikoj Britaniji , na primjer, izbori se često dobivaju ili gube na politici skrbi prema pojedincu.

Tako i u Hrvatskoj, kako dolazi do starenja  stanovništva, pitanje skrbi za starije postaje jedno od važnih tema , ne samo u području socijalne zaštite već i zdravstvene zaštite, kvalitete života, aktivnog starenja itd. Međutim, u zagušenom prostoru diskusija oko fašističkih pozdrava ili rodne ideologije, ne postoji dovoljno prostora da se bavimo temama koje su značajne za društvo u cjelini. Sanjam o tome da socijalna politika i odgovornost prema ranjivim skupinama stanovništva postane prioritetna tema u hrvatskoj politici, kojima ćemo se baviti sustavno, a ne kao reakcija na medijske napise.

Država slabo koristi Europske fondove na području socijalne politike. Mogu li oni doprinijeti boljem položaju socijalno ugroženih osoba?

EU fondovi su izvrstan izvor za strateški važne investicije u stvaranje socijalne infrastrukture i poboljšanje kvalitete socijalnih usluga. Međutim, da bi se mogli efikasno koristiti, prvenstveno moramo znati kakav sustav socijalne skrbi želimo imati, da bismo znali u što ulagati. Na primjer, dostupno je 86 milijuna eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj za transformaciju postojećih domova za djecu i ustanova za skrb osoba s invaliditetom, koji se jako sporo apsorbiraju. Međutim, nije uopće stvoren prostor za osiguravanje usluga u područjima gdje ne postoje ustanove socijalne skrbi, a time niti mogućnost korištenja EU fondova u te svrhe.

Hrvatska se suočava s demografskom katastrofom zbog prirodnog gubitka stanovništva i iseljavanja? Kojim mjerama se takav trend može preokrenuti?

Ovo nije samo problem RH, već globalni problem razvijenih zemalja.  Negativni prirodni prirast i masovno iseljavanje doprinose nedostatku radne snage i značajnom starenju stanovništva. Za promjenu ovakvih trendova potrebno je imati dugoročnu nacionalnu strategiju s osmišljenim kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim mjerama, ali i značajna alocirana sredstva.  Sigurno je da povećanje roditeljskih naknada od 200 kuna neće preokrenuti demografske trendove.

Poznati smo po vrlo restriktivnoj imigracijskoj politici. Trebamo li se otvoriti prema potencijalnim useljenicima?

U mnogim zemljama EU problem prirodnog pada stanovništva je rješavan kroz imigracijsku politiku. Vrhunac je bio otvaranje njemačkih granica migrantima, jer je Njemačka imala najnižu stopu prirodnog rasta od svih zemalja EU. Kontrolirana i ciljana imigracijska politika je dobra stvar, ali moramo znati što želimo i kako ju nadzirati i podržavati. Moramo imati i jasnu politiku prema prihvatu tražitelja azila, koja osim obveze prihvata određenog broja, uključuje i sustavni pristup smještaju, učenju jezika, priznavanju stranih diploma, podrška zapošljavanju, obrazovanju i uključivanju u hrvatsko društvo. Republika Hrvatska trenutno nema postavljen sustav koji bi zadovoljili potrebe imigranata, iako se na nacrtu pristupa radi od početka 2016. godine.