Subota,
11. srpanj 2020.
Vremeplov

17. TRAVNJA 1869.

Rođen Oton Iveković

Na današnji dan 1869. u Klanjcu je rođen hrvatski slikar razdoblja historicizma, Oton Iveković, autor nekih od najpoznatijih i najprepoznatljivijih slika povijesne tematike

Piše: M.Parać
Foto: moj.zagreb.info

Najslavniji su mu radovi: „Dolazak Hrvata na more“, „Krunidba kralja Tomislava“, „Smrt kralja Petra Svačića“ i „Pogubljenje Matije Gubca“.

Školovan je u Zagrebu, gdje primarno uči za dekoratera, a zatim uči osnove crtanja kod slavnih mentora Hafnera i Quiqereza, da bi se dalje usavršavao na bečkoj i minhenskoj akademiji, uz poticaj i stipendiju Izidora Kršnjavog. Povratkom u Zagreb predaje nastavu slikanja u realnoj gimnaziji pa obrtničkoj školi.

Bio je i ilustrator novina i knjiga, scenograf, kostimograf, publicist, urednik časopisa i ratni izvjestitelj. Uglavnom je slikao portrete, pejzaže, prizore iz vojničkog života, povijesne događaje i sakralne kompozicije.

Stvaralaštvo mu se dijeli na tri osnovne faze.

U „Tamnoj fazi“ slika turobna djela iz života obitelji Zrinski i Frankopan, pa tada nastaju njegove glasovite slike „Oproštaj od Katarine“ i „Nikola Zrinski kod Sigeta.Dalje tematizira suvremenije povijesne osobe, poput „Ante Starčević na odru“ i druge. Pridružuje se krugu oko Vlahe Bukovca i usavršava svoju tehniku i mijenja paletu boja. Uglavnom ga okupiraju portreti, pa nastaje „Portret Ljube“ pod utjecajem stila secesije.

U „Šarenoj fazi“ dolazi u sukob s Bukovcem, napušta Društvo hrvatskih umjetnika, priprema europske izložbe, a u Parizu osvaja grand prix za sliku „Žena s djetetom“. Ilustrira Marulićevu „Juditu“ te Šenoino „Zlatarevo zlato“. Nastaje „Krunidba kralja Dmitra Zvonimira“ i „ Dolazak Hrvata“, slike sada obiluju svjetlijim tonovima i bogatom dekorativnošću u izvedbi likova. Na putovanju kroz SAD slika putopisne pejzaže.

U „Realističnoj fazi“ seli u Veliki tabor i ima romantičnu želju za obnovom staroga grada koji ga je nadahnuo za tzv.“Taborske cikluse“-slike vrlo intimističke, razni animalističkih motivi, krajolici i interijeri sa prikazima tipičnog obiteljskog života.

Posljednje godine života, mučen raznim bolestima, provodi kod brata u rodnom Klanjcu. Umire 1939. a pokopan je na starom klanječkom groblju, uz pisca hrvatske himne Antuna Mihanovića.